Zelena kafa za mršavljenje se pojavila na tržištu i ubrzo postala apsolutni hit. Kesice zelene kafe, koja se pije kao ukusni napitak svako jutro pre doručka pokazale su se kao delotvorne, a žene (koje su bile najveći potrošači) su pričale da bukvalno izgube osećaj gladi, po ceo dan ništa im se ne jede, pojačano se znoje i piju mnogo vode.

U martu mesecu izbila je afera u Crnoj Gori u vezi spekulacija da je u kesicama zelene kafe prisutan sibutramin, do nedavno lek u terapiji gojaznosti, pa su posle analiza preparati zelene kafe koji su sadržali sibutramin povučeni sa tržišta.

Sibutramin je bio registrovan lek pod proizvođačkim nazivom Reductil. Lek Reductil je upravo krajem januara naprasno povučen sa tržišta širom Evrope, dok je prethodnih godina bio registrovan kao lek u terapiji gojaznosti kod pacijenata čiji je BMI (indeks telesne mase) veći od 30, tj. koji su gojazni. Uslov za primenu Reductila je bio i taj da pacijent nema prisutna oboljenja srca, krvnih sudova, povećan pritisak, poremećaje u radu štitne žlezde.

Međutim, šta je bio konkretan povod da u Crnoj Gori neko posumnja i izanalizira zelenu kafu u martu, iako je bila prisutna na njihovom tržištu od oktobra? Prvo što pada na pamet je da je možda nekom srčanom bolesniku pozlilo ili je neko dobio infarkt.

Kako se moglo dogoditi da se ne zna čega stvarno ima u zelenoj kafi?

Proizvođači zelene kafe su sirovine za proizvodnju ovog napitka mahom uvozili iz Kine, a kažu da nisu znali da sadrže i sibutramin. Kad se nešto prodaje na tržištu proizvođači su obavezni na deklaraciji navesti sastav proizvoda. Onda tela odgovorna za kontrolu uvoznih dijetetskih suplemenata (agencija za lekove, higijenski zavodi, zavodi za javno zdravlje i sl.) ispituju preparat i daju saglasnost za stavljanje u promet. Problem je u tome što se ova ispitivanja vrše na osnovu deklaracija samih proizvođača, pa ako neko želi da u neki proizvod stavi nedozvoljenu supstancu logično da ona neće biti navedena na deklaraciji.

Ipak, ostaje za utehu da ima i proizvoda zelene kafe koji nisu pravljeni od neproverenih sirovina sa sibutraminom, pa takvi preparati nisu povučeni sa tržišta.

Ko se pridržavao uputstva nije ugrozio svoje zdravlje

Zdravi ljudi koji su koristili zelenu kafu sa sibutraminom (dakle ljudi koji nisu imali oboljenja srca, krvnih sudova, povećan pritisak, dijabetes, oboljenja štitne žlezde), nisu ugrozili svoje zdravlje, jer kod zdravih ljudi sibutramin i nije mogao imati neželjene efekte na srce i krvni pritisak.

Problem je što često gojaznost, povećan nivo šećera u krvi, povećan krvni pritisak, povećan nivo holesterola i triglicerida idu ruku pod ruku, pa su mnoge gojazne osobe pretendenti za razvoj oboljenja srca i krvnih sudova. Kod takvih ljudi upotreba sibutramina može imati više štete nego koristi, zbog čega sibutramin i jeste iznenada povučen sa evropskog tržišta.

Zanimljivo je da je na preparatima zelene kafe stajalo obaveštenje da proizvod nije namenjen osobama sa srčanim problemima, povišenim krvnim pritiskom, dijabetesom, deci mlađoj od 16 godina, trudnicama i dojiljama. Objašnjenje je bila visoka koncentracija kofeina, koji može dodatno da poveća krvni pritisak. Na sreću oni koji bi stvarno mogli biti ugroženi ovim proizvodom, srčani bolesnici i osobe sa visokim krvnim pritiskom, ako su se pridržavali uputstva i nisu konzumirali ovaj proizvod nisu sebe izlagali dodatnom riziku.

Zanimljivo je i to da su pojedine zelene kafe reklamirane kao klinički ispitane, da bi potom bile povučene sa tržišta. Pa ostaje nejasno kako je moguće da se nešto klinički ispita, a da se ne zna stvarni sastav proizvoda koji se klinički ispituje?

Kome verovati posle afere sa zelenom kafom (sibutraminom)?

Posle ovakve afere kome se može verovati? Proizvođač i zemlja porekla može, ali i ne mora da ima uticaja na kvalitet preparata. Ipak pre svega bi trebalo uzeti u obzir i koliko dugo neki “čudotvorni lek” postoji na tržištu, da li se skoro pojavio i intenzivno se reklamira ili je prisutan već dugi niz godina (vekova), koliko ga je ljudi koristilo (nekoliko hiljada ili nekoliko miliona), da li su zabeležene kontraindikacije i neželjena dejstva.

Ipak su najpouzdanija klinička ispitivanja sud vremena i broj ljudi koji je koristio neki lek (preparat).